Home Bh. fudbal PRIČA IZ ARHIVA: Generaciji koja je prva osvojila naslov prvaka jednog bh....

PRIČA IZ ARHIVA: Generaciji koja je prva osvojila naslov prvaka jednog bh. kluba u moćnoj ligi nekadašnje Jugoslavije.

0
SHARE

Ovo je priča o generaciji FK Sarajevo koja je imala sjajne rezultate. Generaciji koja je prva osvojila naslov prvaka jednog bh. kluba u moćnoj ligi nekadašnje Jugoslavije.

Generaciji koja je Bordo timu donijela prvi trofej u historiji u sezoni 1966./67., igrala finale Kupa maršala Tita, odmjerila snage sa slavnim Manchester Unitedom u tadašnjoj Ligi šampiona. Sjajni nastupi bili su inspiracija navijačima da se tada pjeva: “Dva Boška na dva čoška, Musemija u sredini za pobjedu ne brini”.

Dres Sarajeva tada su nosili: Ibrahim Sirćo, Mirsad Fazlagić, Fuad Muzurović, Sead Jasenković, Milenko Bajić, Fahrudin Prljača, Boško Prodanović, Sreten Šiljkut, Vahidin Musemić, Stjepan Blažević, Boško Antić, Dragan Vujanović, Boro Beatović, Anton Mandić, Sreten Dilberović, Osman Maglajlija, Miodrag Makić, Asim Ferhatović (odigrao pet utakmica), Svetozar Vujović i Refik Muftić.

Prvi šef sruke bio je Miroslav Brozović, pomoćnik Franjo Lovrić, dok je Ibro Biogradlić bio tehnički rukovodilac, a igrao je utakmice prve polusezone. U sezoni 1966./67. Sarajevo je imalo 18 pobjeda, 6 remija i 6 poraza. Gol razlika bila je 51:28. Drugo mjesto pripalo je Dinamu, dok je treći bio beogradski Partizan.

Na prvom treningu bilo samo sedam igrača

Vahidin Musemić je u toj sezoni postigao 15 pogodaka i bio je jedan od najboljih napadača lige. Sa nostalgijom se prisjetio utakmica u toj sezoni.

“Odmah bih naglasio da smo mi donijeli prvu klupsku titulu u Bosnu i Hercegovinu. To je je vrlo značajno, a ne spominje se. Drugo, na prvom treningu ove generacije koju je preuzeo Brozović bilo je samo sedam igrača. Tada je prvi šef struke uzeo nekoliko igrača iz drugog tima. Ja sam došao iz juniora. Također, zamolili smo Ferhatovića i Biogradlića, koji su najavli da se opraštaju, da nam pomognu nekoliko mjeseci. Tako smo sastavili ekipu od 13 ili 14 igrača. Krenuli smo na pripreme i u prvenstvo. Zaista je veliki uspjeh da mi na kraju budemo prvaci pored ‘velike četvorke’, a jedva smo se skupili da počnemo sezonu. Recimo, Partizan je te godine izgubio u finalu Lige šampiona od Reala, dok je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova”, kazao je Musemić za Klix.ba.

Dodao je kako je Bordo tim na početku sezone bio već otpisan. Mnogi su vjerovali kako će ispasti iz lige.

“Govorili su nam kako sigurno selimo u niži rang, jer smo ostali bez nekoliko standardnih prvotimaca. Na početku sezone dvojica su prestala igrati, otišli su Mušović i Ristić u Hajduk, dok su Ferhatović i Biogradlić istakli kako završavaju karijeru. Vujović i Muftić su trebali za mjesec dana da idu u vojsku. No, to nas je sve motivisalo pa smo se maksimalno borili na svakoj utakmici. Svi momci koji su ostali bili su pošteni i izuzetno privrženi klubu. Težili smo da osvojimo što više bodova kako bi ostali u elitnom razredu. U jesenjoj polusezoni bili smo prvi, izgubili smo samo jednu utakmicu. Bilo je to neshvatljivo, rekao bih – pravo čudo. U drugom dijelu smo izgubili pet utakmica, jer su nas svi počeli shvatati mnogo ozbiljnije. Igrali smo do krajnjih granica svojih mogućnosti jer smo istinski volili Sarajevo. Na kraju smo uspjeli dotaći vrh”, kazao je jedan od najboljih centarfora lige tog vremena.

Igrači iz vlastite škole činili srž klupske filozofije

Musemić naglašava kako je bilo presudno da su igrači iz vlastite škole činili samu srž klupske filozofije. Kao presudan meč za osvajanje naslova prvaka podvukao je onaj u Maksimu u pretposljednjem kolu protiv glavnom konkrenta Dinama. Pobjedom nad Čelikom u 30. kolu Sarajevo je definitivno krunisalo svoja višemjesečna nastojanja da osvoji titulu šampiona Jugoslavije. Od 30 kola, Bordo tim je 25 bio prvi, što pokazuje da je ovaj trijumf bio apsolutno zaslužen.

“Svaka utakmica je za nas bila presudna. U Zagrebu smo odigrali 0:0, mislim da je to bilo ključno da ostanemo na vrhu. U posljednjem kolu dočekali smo Čelik koji je već bio ispao. Poslije makismirskog remija shvatili smo da smo osvojili prvo mjesto. Ipak, Čelik je došao i vjerovatno motivisan od Dinama, igrao je maksimalno. Umalo nas nisu iznenadili. Poveli su 2:1, ali smo do kraja preokrenuli i slavili 5:2. Postigao sam tri gola na toj utakmici. Osvojili smo titulu i bili smo neshvatljivo ponosni. Pamtim da je stadion bio pun, našoj sreći nije bilo kraja”, kazao je Vahidin.

U toj sezoni tim sa Koševa stigao je do finala Kupa maršala Tita. Neshvatljivom odlukom finale se po prvi put igralo van Beograda – u Splitu.

“Siguran sam da bi osvojili duplu krunu da se finale igralo u Beogradu. Iz Hajduka su posljednjih godina priznali kako su u žrijebanju gradova u obje kuglice napisali Split, a u jednoj je trebalo pisati Sarajevo. Izgubili smo 2:1, a domaći su imali veliku pomoć sudija. Sve ovo je jedna nepojmljiva priča. Također, jedne godine smo osvojili prvo mjesto tadašnje jugoslovenske Lige prvaka gdje su učestvovali klubovi koji su do tada osvojili titulu. Iskreno, ovo je najuspješnija generacija Bordo tima. Igrali smo dosta međunarodnih utakmica, nastupali smo i po Južnoj Americi. Sarajevo je tada postavljeno na visok nivo na kojem je i danas ostalo. Nas respektuju gdje god se pojavimo. Tada se nogomet istinksi volio, mnogo više nego danas”, zaključio je čovjek koji istinski voli FK Sarajevo.

Kako ističe tu od rođenja postoje emocije jer je rođen u oktobru 1946. godine kada je i formiran koševski tim.

Fazlagić: Razbili smo “veliku četvorku”

Mirsad Fazlagić je bio jedan od najboljih igrača lige na svojoj poziciji. Dao je veliki doprinos da Sarajevo u pomenutoj sezoni osvoji naslov prvaka. Osim toga, Fazlagić je od strane žirija izabran u tim sezone. Za Klix.ba prisjetio se najuspješnije sezone Bordo tima.

“Te godine Sarajevo je imalo izuzetno malo igrača. Zahvaljujući nogometašima iz drugog tima koji su nekoliko godina igrali zajedno, formirana je vrlo dobra ekipa. Početak je bio težak. Sjećam se da smo prvu utakmicu pobijedili autogolm centarhalfa Sutjeske iz Nikšića. No, iz utakmice u utakmice smo bili bolji i bolji. Ni mi nismo bili svjesni šta se dešava. Ipak, kasnije smo postali svjesni da možemo napraviti iznenađenje. U jesenjem dijelu smo samo poraženi od OFK Beograda. U proljetnom dijelu je bilo više poraza, nije više bilo potcjenjivanja. Hajduk smo pobijedili u oba meča. Dinamo smo nadigrali u Zagrebu u odlučujućem meču. Na krcatom stadionu smo bili bolji. Moj prijatelj iz reprezentacije Belin mi je pred kraj utakmice rekao ‘Daj Fazlaga stanite malo, ne možemo više da trčimo’. Pobjeđivali smo i Zvezdu. U presudnom dvoboju na Koševu savladali smo Čelik 5:2 i stigli do titule. Razbili smo ‘veliku četvorku'”, potcrtao je Fazlagić.

Kao i Musemić naglasio je da se finale Kupa maršala Tita jedini put te sezone igralo van Beograda.

“Do tada i poslije toga igralo se u glavnom gradu Jugoslavije – Beogradu. Hajduk je bio višestruki prvak Jugoslavije, ali u to vrijeme nije imao trofej Kupa. Utjecajem predsjednika Hajduka donesena je odluka da se igra podno Marjana. Svi sumnjaju da je u žrijebanju gradova u obje kuglice pisalo Split. Čak su neki otvoreno kasnije govorili da je bilo namješteno. Izgubili smo 2:1, a kod drugiog gola lopta je izašla skoro metar izvan granica igrališta. Ostaje velika žal što nismo osvojili i Kup”, kaže bivši bek tima sa Koševa.

Velika koncentracija kvaliteta i osam reprezentativaca Jugoslavije

Spomenuo je i dvomeč sa Manchester Unitedom u tadašnjoj Ligi šampiona koje je Bordo tim igrao nakon osvajanja naslova prvaka.

“I u tim mečevima smo drastično oštećeni. Na prvoj utakmici na Koševu Musemić je postigao pogodak, lopta je prešla liniju, ali sudija nije priznao gol. Povrijedio se Boško Prodanović, a tada nije bilo izmjena, pa smo imali igrača manje u polju. U uzvratu u Manchesteru drugi gol nije bio reguralan. Lopta je bila izašla, čak je i pomoćni sudija mahao, ali je glavni dopustio da se igra nastavi i postignut je pogodak. Osim toga, isključen je i Prljača i od 40. minute igrali smo opet sa igračem manje. U dvije utakmice skoro čitavu utakmicu smo imali igrača manje, nezasluženo”, kaže čovjek koji je i u drugoj tituli FK Sarajevo koja je osvojena u sezoni 1984./85. igrao jednu od najznačajnijih uloga u stručnom štabu.

Fazlagić je otkrio zašto je baš ta generacija za pamćenje Bordo tima bila tako uspješna. Upravo je on u to vrijeme bio kapiten reprezentacije Jugoslavije.

“Tada je koševski tim davao osam reprezentativaca. To govori o snazi ekipe. Imala je kapitena Jugoslavije koji je bio namlađi u historiji nacionalnog tima. Ta generacija imala je dvojicu igrača koji su u 50 godina postojanja sportskog lista ‘Sport’ iz Beograda bili među najboljim. Dragan Džajić je bio prvi, na drugom mjestu bio sam ja, dok je na trećoj poziciji bio Svetozar Vujović. Zaista, to govori o kvalitetu FK Sarajevo u to vrijeme. Našu generaciju krasilo je zajedništvo. Igrali su igrači koji su bili godišta od 1941. do 1944. Šest ili sedam krenulo je u mladom timu Sarajeva. Imali smo divnog predvodnika Asima Ferhatovića Haseta koji je bio veliki čovjek. Pomagao nam je. Svi smo ga poštovali iz ljubavi i odnosa prema nama. Nije dao da se galami na mlade igrače, davao je veliku podršku svima nama”, zaključio je Fazlagić, piše klix.ba.

Nogomet se igra da se nešto napravi, da se o tome priča. Ova slavna generacija Bordo tima vrijedna je pažnje i zaslužuje “palac gore”. Ova generacija ostat će upamćena kao najuspješnija, barem do daljnjeg. Pobjeđivali su u velikom stilu.

Leave a Reply

  Subscribe  
Notify of